Uzbuđenje je počelo istog trenutka kada su nam rekli da u četvrtak  18.studenoga 2018. idemo na duhovnu obnovu u Sloveniju.  Odmah su počela dogovaranja tko će s kim sjediti u autobusu,  tko će s kime u sobu, koliko ćemo stvari nositi i slično.

Došao je četvrtak i svi smo se nekako dovukli do škole te  shvatili  da nitko zapravo ne zna što je to  duhovna obnova i što ćemo tamo raditi pa smo se raspitivali kod starijih učenika. Prošlo je tih sedam školskih sati, svatko je otišao svojim putem te smo se kasnije našli u 14:45h pred Franjevačkim samostanom. Svi smo ušli u autobus i  pronašli si mjesto. Na putu do Slovenije gotovo nitko nije spavao te je  vrijeme brzo proletjelo. Stigli smo u Nazarje, večerali, ostavili torbe u sobama te otišli na prvi susret s fra Marinom. Na tom prvom susretu ispričao nam je svoju priču koja je jako fascinantna te je dirnula mnoge učenike. Nakon toga, umjesto spavanja, kao i uvijek, družili smo se po sobama te su neki  budni dočekali doručak. Nakon doručka  čekao nas je još jedan susret s fra Marinom na kojem je on odgovarao na anonimno postavljena pitanja, pričao nam je i o franjevcima, zatvorenim redovima . Nakon toga smo  išli  na misu, a poslije mise na ručak. Uslijedio je put u Logarsku dolinu gdje nas je oduševio slap Rinka. Ondje smo proveli dosta vremena te kad smo se vratili imali smo večeru, klanjanje pa večernji susret s fra Marinom. Na tom susretu fra Marino odgovarao je na pitanja koja su većinom bila vezana za mišljenje Crkve o aktualnim temama u svijetu. Nakon toga uslijedila je još jedna u potpunosti  neprospavana noć.

Sišli smo na doručak već osjećajući nedostatak sna. Nakon doručka smo se spakirali i odnijeli putne torbe u autobus. Imali smo misu sa sestrama klarisama koje su nas oduševile svojim pjevanjem i gdje smo uvidjeli kako su razlike između slovenskog i hrvatskog jezika zaista malene. Otišli smo na ručak i krenuli prema našem Slavonskom Brodu.

Put kući bio je malo drugačiji, prva dva sata  puta velika većina je spavala i pokušavala nadoknaditi izgubljene sate sna. Nakon tog kratkog odmora sve je bilo isto kao i na putu do Slovenije. U Slavonski Brod stigli smo oko 18:00h i tu je našem prvom putovanju s novim razredima, društvom i profesorima došao kraj. Nadamo se odlasku u Nazarje i sljedeće godine.

Marta Perković, 1. a