HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE

0

HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE

Dana 24. Ožujka, naša je škola odlučila organizirati hodočašće u Međugorje te su se mogli prijaviti svi učenici. Uglavnom su to bili učenici iz prvih, drugih i trećih razreda. Navedenog dana, nešto prije ponoći zaputili smo se k Međugorju uz veselu atmosferu u autobusu. Malo tko od učenika je uspio spavati te noći, dijelom zbog pjesama koje su se mogle čuti sa zadnjeg dijela autobusa, dijelom zbog samog uzbuđenja koje je prevladavalo među učenicima. U ranim  jutarnjim satima smo stigli u Međugorje te se odmah zaputili na Križevac, mnogima je bilo naporno penjati se jer ipak je to bila subota ujutro, dan kada je buđenje prije podne nemoguće, ali opet brzo smo se popeli gore. U centru pozornosti na vrhu je naravno bio profesor Jonjić sa svojim raznim pričama koje su varirale od viceva do povjestica. Nakon silaska, smjestili smo se u sobe i slobodno vrijeme proveli uglavnom s kavom, prije nego smo se zaputili na misu. Misa je bila u 6 sati, nakon nje smo imali slobodnog vremena kojim smo se pripremali za nadolazeće klanjanje koje je počinjalo u 9 sati. Iako smo došli ranije, nismo uspjeli zauzeti mjesta u crkvi nego smo se smjestili na sredini prolaza, ali to nam nije smetalo. Na mnogima se već tada mogao vidjeti umor, jer ipak je to bio jedan naporan dan pun pješačenja i penjanja. Nakon završetka klanjanja vratili smo se u sobe. Večerali smo i većina nas je odlučila još malo ostati i družiti se na terasi, što smo i učinili. Neki su se žalili na buku koju smo proizvodili, stoga smo morali biti malo tiše. Znali smo da se sutradan moramo ustajati rano, bili smo izrazito iscrpljeni k tome se još sat pomicao unaprijed pa nam je odmor bio za punih sat vremena svakako skraćen. Sutradan ujutro smo se zaputili na brdo ukazanja. Imali smo mnogo sreće jer je kiša počela padati čim smo sišli s brada, međutim otežala nam je daljnje putovanje. Brzo smo se spakirali i nastavili put prema Sarajevu. Ondje smo najprije obišli Baščaršiju te crkvu koja se nalazila u blizini. Nismo imali puno slobodnog vremena, a ono malo što smo imali nam je otežavalo loše vrijeme. To smo vrijeme iskoristili kako bi se najeli ( neki su željeli pojesti sve delicije koje su vidjeli pa im pri povratku kući nije baš bilo najbolje). Vratili smo se u Slavonski Brod oko 10 sati, sretni, veseli i naravno produhovljeni.
Skip to content