Jednoga dana kralj je sazvao sve čarobnjake, mudrace i svećenike svoga kraljevstva. Zaprijetio im je najtežim kaznama ako mu ne uspiju pokazati Boga. Jadnici su očajni čupali kosu od muke ne znajući što da čine, kadli se pojavi neki pastir koji svima obeća da će riješiti problem. Oni ga žurno dovedoše pred kralja. Pastir izađe s kraljem na balkon, pokaza mu sunce i reče: „Gledaj gore!“ Kralj načas pogleda i brzo oborivši oči povika: „Hoćeš li da oslijepim?“ „Gospodaru moj“, reče pastir, „sunce je tek malo Stvoriteljevo djelo, blijedi odraz njegova sjaja… kako misliš gledati u njega kad ti se sam pojavi?“

Učenik je svakodnevno postavljao isto pitanje: „Kako mogu pronaći Boga?“ I svakoga je dana primao isto tajanstveni odgovor: „Moraš ga željeti“. „Ali ja ga želim svim srcem, zar ne? Zašto ga onda ne nalazim?“ Jednoga dana u rijeci se sa svojim učenikom kupao učitelj. On gurne mladićevu glavu u vodu i zadrži je pod površinom, dok se ovaj na sve načine otimao da se oslobodi. Sutradan je učitelj započeo razgovor: „Zašto si se onako izbezumljeno otimao dok sam ti držao glavu pod vodom?“ „Zato što sam očajnički tražio zraka.“ „Kad dobiješ milost da tražiš Boga kao što si tražio zrak, naći ćeš ga.“