Uskrsnu Gospodin doista!

Za prve Isusove učenike, za one koji su ga pratili na njegovu križnom putu, uskrsno jutro bilo je tmurno i tužno jutro. Sve njihove nade bile su pokopane. Žene dolaze na grob razočarane, dolaze tamo gdje su pokopane sve njihove nade, dolaze iskazati počast mrtvacu, dolaze u strahu. No baš na tome mjestu, rađa se vjera, rađa se nada i žalost i strah pretvaraju se u hrabrost i radost. Baš na mjestu Kristova groba dogodilo se ono na čemu se temelji cijelo kršćanstvo i cijela kršćanska poruka: Uskrsnuo je!

Uskrsna nas evanđelja izvješćuju i govore nam kako doživjeti Uskrs. Uskrs nije stvarnost koja se drži sama za sebe. Ono je istina koja se daje, šalje, koja se prenosi drugima. Uskrs nas poziva da u ovome svijetu budemo poticaj drugima, da prenosimo vijest da ubijena istina ne može biti zauvijek ubijena da razapeta ljubav ne može zauvijek biti razapeta nego će jednog dana ustati pobjednica nad mržnjom te da u konačnici pobjedu neće slaviti smrt nego život ne beznađe nego nada. Biti svjedokom uskrsnuća znači bit svjedokom istine i ljubavi u budućnosti. Donijeti nekom poruku uskrsa znači učinit ono što su doživjeli prvi svjedoci uskrsnuća: nekoga utješiti, nekome obrisati suze, donijeti nekom nadu u život. To znači biti svjedok i apostol Kristova uskrsnuća.

Isus poziva žene da kažu učenicima do pođu u Galileju jer ondje će ga vidjeti. Zašto u Galileju? Galileja je mjesto gdje ih je Isus pozvao, gdje su doživjeli njega kao Boga i kao čovjeka, gdje su slušali njegovu riječ, osjetili njegovu blizinu i vidjeli njegovu vlast nad životom i smrću. Isusa su tamo gledali kako nosi blagu vijest siromasima, oslobađa zarobljene bolešću i grijehom, tješi tužne. Isus ih poziva i želi im se tamo ukazati kako bi im time još jednom posvjedočio o sebi, kako bi ih vratio na te događaje i da u njima potraže snagu za dalje. Kako bi ih još jednom uvjerio da je on isti onaj koji je hodao s njima Galilejom. I nas Gospodin zove da se vratimo u svoju Galileju. To su oni trenuci i mjesta gdje smo osjetili Božju prisutnost u svome životu, gdje smo doživjeli i vidjeli njegovu ljubav i blizinu. Gdje nas je on pozvao da budemo njegovi učenici i svjedoci. Vratimo se i mi tim trenucima našega života kada možda sumnjamo poput učenika i iz tih trenutaka crpimo snagu za svjedočenje Kristova uskrsnuća.

Neka Vam je svima sretna i blagoslovljena svetkovina Kristova uskrsnuća!

Učenici i djelatnici Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića