Uz dar života Bog je čovjeku dao dar slobode – najdragocjeniji dar. Od svih sloboda najdragocjenija je sloboda savjesti, da nesmetano očitujem svoj svjetonazor, da ne budem ničim sputan i bez straha da pred svijetom mislim i djelujem i govorim.
Kod Boga je uvijek sve veće, tako je i s darom slobode. A sloboda je u tome da se uvijek mogu odlučiti za ono što je dobro, za život, za pravednost. Usprkos toga čovjek često krši, a ne vrši Božju volju i zapovijedi, bira smrt, a ne život. Zašto je to tako ostaje tajna. Kaže sv. Pavao: “Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim to činim.” (Rim 7,15).

Čovjek grijeh bira sam i tako upada u ropstvo. Želimo li maknuti grijeh iz svoga života pozvani smo ući u borbu i u toj borbi biti odlučan i odličan. Potrebno je boriti se za slobodu srca i savjesti uz pomoć Božje milosti. Biti pravedan pred Bogom znači vršiti ono što Bog traži. Bog želi da naša pravednost bude u izobilju.
U svetoj misi učim biti pravedan. Ako sam se na misi prekrižio onda nakon nje ne mogu prekrižiti svoje bližnje ili ih ubiti svojim riječima. Ako sam na misi pružio ruku kako bih primio Gospodina, onda ne mogu uskratiti ruku pomirenja koji mi bližnji pruža. Ako sam susreo Boga koji je ljubav onda ne mogu bližnjega gledati s požudom, zavisti i mržnjom…

Milostiv budi meni sluzi svojem da tvoje riječi čuvam…