U evanđelju četvrte nedjelje Došašća imamo primjer sv. Josipa, čovjeka kojemu se Bog u snu javlja i ohrabruje ga da uzme k sebi Mariju i njezina sina Isusa i prihvati Božji plan za svoj život. Josip je jednostavan, ponizan, skroman čovjek koji je sposoban i spreman napustiti svoje planove, svoje ideje i želje i prepustiti se Bogu. On se ne opravdava svojom uzvišenošću, ne poziva se na svoju ograničenost, ne upada u zamku da je dostatan sam sebi, nego uzima znak: “uze k sebi svoju ženu”. Josip je bio pravedan čovjek. Upravo se u njegovu uzimanju Božjeg plana vidi njegova pravednost, koja se nalazi u poslušnosti. Vjerovati, znači, uzeti k sebi Krista i Mariju, uzimati Krista u svoj dom, u svoje srce, svoje planove.

Bog dolazi i danas. U tišini srca. Želi malo mjesta u našem domu, u našem životu, našim mislima i planovima.

Za silazak među ljude Bog je odabrao rođenje i dom. želio je u obitelji doći među ljude kako bi se na najbolji mogući način približio čovjeku. Želio je biti Emanuel – s nama Bog. ne dolazi da bi nas kaznio te da iz straha prihvatimo ono što govori.

Često u životu tražimo znakove da bismo se uvjerili da je Bog prisutan među nama. Bog nam ne uskraćuje te znakove, samo što to često čini na način koji mi ne očekujemo. Bog nam je u Kristovu rođenju dao konačni znak da je uz nas.