Kada nam dolazi važna osoba koju smo dugo iščekivali, svi se slažemo da se za njezin dolazak treba dobro pripremiti. Treba pospremiti kuću, pripremiti ukusna jela, odabrati najljepšu odjeću. Tako i narod da bi primio Spasitelja, mogao je to učiniti samo čista srca.

Za Ivana Krstitelja pustinja je bilo mjesto susreta s Bogom. On se povukao u pustinju. Bog ga je pozvao već od majčine utrobe. Ivan je bio svjestan poslanja koje mu je Gospodin povjerio te je to poslanje želio i revno izvršiti. Njegovo je bilo da bude preteča i glasnik, kao onaj koji je bio pozvan pripraviti put Gospodinu i poravnati staze. Tako Ivan Krstitelj želi narod pripremiti na dolazak Isusa Krista, Mesije, Spasitelja.

Potrebno je pripraviti putove, ceste kako bi taj Bog mogao doći u naša srca. Popraviti život. Samo pripremljen čovjek može prepoznati Spasitelja.

“Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spuste” – kaže Ivan Krstitelj. Dolina i praznina slika su grijeha propusta u našem životu: molitvi, u djelima ljubavi, u izvršavanju svojih zadaća i dužnosti… Gore i brežuljci slike su naše oholosti, gledanje samo na ono prolazno u vlastitom životu.  Ivan Krstitelj poziva na promjenu – obraćenje. To nije neki novi početak, to je okretanje života, ono znači iz vlastita života ukloniti grijeh, navezanosti…