Za vrijeme ženine odsutnosti, neki je važan poslovni čovjek trebao ostati kod kuće i paziti na dvoje veoma živahne djece. Imao je dovršiti važan posao, no ono dvoje nije ga puštalo ni trenutka na miru. Pokušavao je smisliti neku igru kako bi ih bar zakratko zabavio. Iz časopisa je izrezao zemljovidnu kartu. Slika bijaše vrlo složena jer je prikazivala države svijeta u raznim bojama. Škarama ju je izrezao na komadiće, a zatim ponukao djecu da je ponovno slože. Mislio je da će na tu slagalicu utrošiti koji sat vremena.

Četvrt sata kasnije djeca dojure sa savršeno složenom slikom svijeta.

„Kako ste je uspjeli složiti tako brzo?“ upitao je otac začuđeno.

„Bilo je lako“, odgovori starije dijete. „Na drugoj strani je bila slika čovjeka. Mi smo se trudili da nju složimo, a svijet se sam složio.“

Mudri Bajazit je govorio: „ Kad sam bio mlad, bio sam buntovan i sve moje molitve Bogu glasile su: ‘Gospodine, daj mi snage da promijenim svijet’. Kad sam došao u srednju dob i shvatio da je prošla polovica moga života, a nisam ništa promijenio, molitvu sam preinačio ovako: ‘Gospodine, daj mi milost da promijenim one s kojima živim – moju obitelj i prijatelje, bit ću zadovoljan’.

Sada kad sam ostario i dani su mi već izbrojeni počinjem shvaćati koliko sam bio lud. Moja molitva sada glasi: ‘Gospodine, daj mi milost da mijenjam sebe’. Da sam tako molio od početka, ne bi mi život uzalud prošao.“

Kad bi svaki čovjek mijenjao sebe, cijeli svijet bi se promijenio.