Klasičari u Sloveniji

Više se puta u našoj školi spominjalo da idemo na sportski izlet koji će vjerojatno biti u Sloveniji ili Bosni. Mnogi su se zanimali za njega i zbog njega bili entuzijastični, ali izlet se nije uspio realizirati. Nasreću, u prosincu prošle godine profesori su nam rekli i službeno potvrdili da će se sportski susret održati, i to u gradu Vipavi u Sloveniji. Našem uzbuđenju i pitanjima nije bilo kraja. Odlučeno je da na izlet idu nogometaši i odbojkašice te da će nas voditi naš ravnateljpater Klaudio Milohanović, i profesor tjelesne i zdravstvene kulture Mario Tolić. Mnogi su sljedeći sati tjelesnogaotpočinjali pitanjem profesoru Toliću: ,,Što je sa Slovenijom?”.Kada smo konačno saznali sve detalje puta, nestrpljivo smo očekivali dan polaska. U petak, 17.2.2017okupili u 7 sati ispred Franjevačkog samostana, a prvi nam je cilj bio zauzeti zadnja mjesta u autobusu. Odbojkašice su se nekako prve progurale i odnijele prvu pobjedu, ali nogometaše je tuga zbog poraza prošla čim je skromni, ali ugodni autobus krenuo prema Vipavi. O tome gradiću nismo puno znali – tek da je smješten blizu granice s Italijom i da će nas ondje ugostiti školaprogramom slična našoj.

Ubrzo nakon polaska djevojke su počele puštati pjesme (popraćene, naravno, njihovim pjevanjem), a vesela se atmosfera održala cijelim putem.Pater Klaudio također je pokazao izvanredne pjevačke sposobnosti kao prvi muški vokal.  Moramo spomenutii našeg fotografa Tonija Tunjića, zaduženog za obilježavanje najljepših trenutaka našeg izleta te našeg vozača Matiju, zvanog ”Brzi”, koji je predviđao vrijeme vožnje,najčešće točnou minutu.

U Vipavu smo stigli oko podneva i odmah se zaputili u Škofijsku gimnaziju ˝Vipava˝ gdje nas je srdačno dočekao ravnatelj. Iako su nam vanjski nogometni tereni prvi zapeli za oko, uputili smo se u zgradu škole. Škola je iznutra velika i moderno uređena, puna šarenih ormarića i opremljenih učionica. Moramo priznati da se s takvim uvjetima nismo susretali pa nas je oduševila velika, fantastična sportska dvorana s pripadajućom teretanom. Nakon obilaska ručali smo u učeničkom domui skupljali snagu za utakmice koje su se održale nakon ručka.

Prva je na redu bila nogometna utakmica. Nakon velike borbe i mnoštva izgubljenih živaca, rezultatom 2:1 svladali smo domaću ekipu. Slijedila je odbojkaška utakmica u kojoj su naše cure gotovo rutinski pobijedile rezultatom 2:0 u setovima, a otpočele su i novu utakmicu u mješovitim, hrvatsko – slovenskim sastavima.

Nakon napornog sportskog dana dio nas smješten je u učenički dom, a dio u obiteljima učenika koji su nas srdačno primili.Navečer smo svi zajedno otišli na piće, adruženje smo zbog umora nastavili u prostorijama učeničkog doma uz bilijar i stolni nogomet.

Sljedeće smo se jutro uputili na Svetu Goru, poznato slovensko marijansko svetište u nadležnosti franjevaca. Samostan se nalazi na oko 600m nadmorske visine odakle puca prekrasan pogled. Franjevci su ondje došli iz Bosne, a samostan i crkva bili su više puta rušeni i obnavljani. Obišli smo i izvor rijeke Soče koji nas je sve ostavio bez daha. Krajolik je bio fantastičan, a uspjeli smo doći čak do vodopada.U obližnjem smo mjestu Solkanudobili nekoliko sati slobodnog vremena koje smo uglavnom proveli družeći se s domaćinima uz kavu i tada smo shvatili koliko su zapravo naši jezici različiti. Nakon druženja posjetili smo Vojni muzej  u Solkanukoji sadrži zbirku iskopina iz Prvog svjetskog rata sa sočanskog bojišta.Ovaj su moderno uređeni muzej posjetile mnoge slavne osobe.

Na povratku u naša privremena boravišta svratili smo u restoran gdje smo večerali. Navečer smo opet izašli u grad, a nakon 22h druženje smo nastavili u prostorijama učeničkog doma.

Nedjelju smo počeli ranim doručkom i spremanjem za povratak kući. U franjevačkoj crkvi Uznesenja BDM u Ljubljani prisustvovali smo svetoj misi nakon koje smodobilinekoliko sati slobodnoga vremenakoje smo uglavnom proveli u Mc’Donaldsu. Nakon okupljanja ispred crkve na Prešernovom trgu konačno smo krenulikući.

Svi smo se složili da smo se na ovomizvanrednom i nezaboravnom putovanju opustili i odmorili od svakodnevnih obveza. Na kraju, nadamo se da će se pozitivni sportski rezultati u našu korist ponoviti sljedeći mjesec, kada njihovi učenici posjete našu školu.

Domagoj Žalac, 3. a