Za odgoj mladih ljudi nisu jedino odgovorni njihovi roditelji, veliki utjecaj ima i škola. Sa željom da odgoje mlade u katoličkome duhu i pročiste ih od štetnih utjecaja današnjeg konzumerističkog društva te ih vrate k pravim, ali zaboravljenim vrijednostima, djelatnici škole organizirali su duhovnu obnovu. Kao mjesto održavanja odabrano je malo naselje Nazarje, u pokrajini Štajerskoj u Sloveniji, poznatoj po svome krajoliku. Učenici koji su se odvažili na ovaj put imali su priliku uživati u brdovitom krajoliku prekrivenim netaknutim, zimzelenim šumama. Osim po svojim šumama, ova pokrajina poznata je i po svojim skijalištima. Jedno takvo skijalište i žičara nalazila se u blizini samostana, ali zbog nedostatka snijega učenici se ipak nisu odlučili za odlazak na žičaru. Svoje slobodno vrijeme radije su proveli šetajući po istoimenome naselju koje broji svega 948 stanovnika. Do naselja se može doći pješice za manje od 20 minuta, jedino što je potrebno je spustiti se niz vijugavu cestu koja probija svoj put kroz brdo sve do vrha gdje se nalazi franjevački samostan u kojem su učenici boravili. Učenicima koji su sudjelovali u duhovnoj obnovi osiguran je smještaj i 3 obroka, puna tri dana boravka. Sobe u kojima su učenici boravili raširene su na dva kata dok se u prizemlju samostana nalazi kuhinja u kojoj su svi zajedno objedovali, a nakon objeda učenici su morali pospremiti stolove za sobom te pripremiti potrebno posuđe za sljedeći obrok. Ovo je nekim učenicima možda bio šok, ali zasigurno je šok svima uzrokovao nedostatak interneta. Kao što je i bilo očekivano u prostorima samostana nije bilo dostupan wi-fi, što je mnogima došlo kao ledeni tuš. Tu je sada do izražaja došla i učenička snalažljivost, prijeko potrebnu Internet vezu pronašli su u maloj pizzeriji na samom ulasku u Nazarje, 10 minuta pješice od samostana. Iako nisu na raspolaganju imali Internet upravo to je potaklo učenike na međusobno druženje, što po sobama, što u zajedničkoj prostoriji na drugome katu u kojima su se ujedno održavala i „predavanja“. Uz učenike i odabrane djelatnike škole u Nazarje su doputovala i 4 mlada fratra. Prvo večer po dolasku putnike je dočekao topli obrok, poslije večere nakon što su se učenici razmjestili po sobama, uslijedilo je predavanje i upoznavanje sa programom duhovne obnove. Sutradan ujutro poslije doručka, učenici su se opet okupili u zajedničkoj prostoriji te su kroz predavanje mogli se upoznati, tj. prisjetiti se nekih zaboravljenih ljudskih vrijednosti koje su potisnute zbog ubrzanog načina života. Usporeni tempo života u uspavanome Nazarju i umirujuće okruženje prirode omogućila je ovim mladim ljudima da razmisle o svome životu, svojoj vjeri i ostalim važnim pitanjima, što je izrazito bitno budući da su većinom to bili učenici 4 razreda pred kojima se nalazi važna životna odluka odabira fakulteta. Zadnji dan boravka, ujedno i blagdan sv. Nikole, pa je za vrijeme završnog večernjeg predavanja sv. Nikola iznenadio učenike i fratre te ih razveselio sa poklonima. Toga zadnjega dana učenici su imali priliku doživjeti još jedno iznenađenje, ujutro ih je nakon doručka iščekivao posjet samostanu sestra Klarisa, koji se nalazio u sklopu franjevačkoga samostana. Učenici su se mogli upoznati sa životom Klarisa i razbiti neke mitove i priče koje su opće prihvaćenje, a proizlaze iz neznanja. Sestre su bila pričljive, vesele i gostoljubive te su sve prisutne počastile demonstracijom svoga ljupkog pjevanja. Uslijedila je misa koja se održavala u franjevačkoj crkvi, misa je bila na Slovenskome jeziku, a u služenju misnog slavlja sudjelovao je i ravnatelj klasične gimnazije fra Klaudio. Nakon primljena blagoslova učenici su spakirali svoje stvari te krenuli na višesatni put nazad kući. Iako je vožnja dugačka, zbog opuštene atmosfere koja je vlada u autobusu, a i tijekom samog boravka u samostanu, vrijeme je brzo prošlo. Mogli bismo zaključiti kako unatoč početnom nezadovoljstvu nekih učenika, nakraju ipak nitko nije zažalio što je „žrtvovao“ jedan vikend i izlaske u kafiće i grad, te su se jednako dobro proveli i u samostanu u druženjima.